/kônto/
ПореклоBorrowed from Italian conto.
Облицико̏нто(canonical, inanimate, masculine) · kȍnto(romanization) · конто(nominative, singular) · конта(nominative, plural) · конта(genitive, singular) · конта(genitive, plural) · конту(dative, singular) · контима(dative, plural) · конто(accusative, singular) · конта(accusative, plural) · конто(singular, vocative) · конта(plural, vocative) · конту(locative, singular) · контима(locative, plural) · контом(instrumental, singular) · контима(instrumental, plural)