[ˈnapɐd]
ПоходженняInherited from Proto-Slavic *napadъ (“attack”). Synchronically, a deverbal from напада́ти (napadáty, “to attack”).
Формина́пад(canonical, inanimate, masculine) · nápad(romanization) · на́паду(genitive) · на́пади(nominative, plural) · на́падів(genitive, plural) · на́пад(nominative, singular) · на́паду(genitive, singular) · на́падові(dative, singular) · на́паду(dative, singular) · на́падам(dative, plural) · на́пад(accusative, singular) · на́пади(accusative, plural) · на́падом(instrumental, singular) · на́падами(instrumental, plural) · на́паді(locative, singular) · на́падах(locative, plural) · на́паде(singular, vocative) · на́пади(plural, vocative)
Джерело: Wiktionary