[mɛˈdik]
ПроизходBorrowed from Russian ме́дик (médik), from Latin medicus. First attested in 1871.
Формимеди́к(canonical, masculine) · medík(romanization) · меди́к(indefinite, singular) · меди́ци(indefinite, plural) · меди́кът(definite, singular, subjective) · меди́ците(definite, plural, subjective) · меди́ка(definite, objective, singular) · меди́ците(definite, objective, plural) · меди́ко(singular, vocative) · меди́ци(plural, vocative)